Autonomous spaces in Slovenia under attack, support the struggle!

Call for solidarity actions for INDE squat in Koper, Slovenia

In the last few years we have seen new autonomous spaces emerging in Slovenia, joining the struggles of older squats all over the country. Along the Slovenian coast, two enormous buildings were occupied until recently. The occupations brought radical politics and different social relations to their environment. Both squats were always open to a variety of projects and initiatives, but had strong anarchist presence and activities as well. The spaces used to be factories, which were destroyed by the brutal privatization.

Right after New Years, ARGO squat in Izola was forcefully evicted. Eviction was preceded by a series of harassments from police and security company, that in some cases resulted in serious bodily injuries and fines for comrades there. The second coastal squat, called INDE, got an eviction notice just a few days ago. We are supposed to leave the premises on January 30.

Both squats are currently owned by so-called Bad Bank. This is a state institution under the management of the Ministry of Finance, created to resolve debt by big failed speculative financial investment that crashed during the economic crisis. In other words: they are there to sell buildings cheap and open them to further financial speculations, by which the rich will once again profit, while all of us will lose.  The eviction of INDE is going to happen under a pretense of cleaning up dangerous material at the site. ARGO was also declared a dangerous zone by authorities, but the only thing they are trying to clean out of it are comrades who are bringing life into these spaces.

This is another blow in a hard year for the squatting movement in Slovenia, since all of the spaces are facing attacks, either by Nazis or/and police, private security, and state institutions. We understand this kind of pressure as a part of increased repression that the so-called migrant crisis has justified. More is at stake than just our building. We are a hope of a different world, where solidarity, mutual aid, anti-authoritarianism, and non-hierarchical relations are still possible. Just few months ago we prevented the eviction of Rog squat in Ljubljana. We know we can do that again.

We call for comrades all around the world to show us solidarity. We will welcome you here, but will be happy if you fight where you stand. Send us a letter of support, or raise a banner! Or squat something yourself! They can never hold us back if we stand together strong. Everything you do will keep our spirits up.

If we go down, we are going down in style. Join our struggle!

Local Group Alternativa Obstaja, Koper (part of FAO-IFA)

BAD BANK:   http://www.dutb.eu/en/default.aspx  (info@dutb.eu)
Security Company that is in charge of eviction: http://www.galekom.si/ (info@galekom.si)
INDE: http://www.indeplatforma.org/            https://www.facebook.com/indeplatforma/?fref=ts
ARGO: https://www.facebook.com/argoplac/

IZVJEŠTAJ O NEZAKONITIM I NASILNIM PROTJERIVANJIMA IZBJEGLICA IZ REPUBLIKE HRVATSKE

Objavljeni izvještaji međuvladinih organizacija poput UNHCR-a (izvještaji o Srbiji iz npr. studenog i prosinca 2016. godine, priopćenje za javnost iz siječnja 2017), kao i nedavne objave i izjave predstavnika organizacija koje direktno rade s izbjeglicama (npr. JRS – Isusovačke službe za izbjeglice, udruge Are You Syrious?, Inicijative Dobrodošli!) te članci i navodi u domaćim i stranim medijima govore o pojedinačnim ili grupnim nezakonitim vraćanjima, odnosno protjerivanjima izbjeglica koji su zatečeni na teritoriju Republike Hrvatske i/ili su izrazili namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Izvještaj koji je organizacija Human Rights Watch objavila u siječnju 2017. godine donosi i primjere nasilja koje se primjenjuje pri takvim protjerivanjima, ocjenjujući da svjedočanstva izbjeglica govore o “šokantnom, zlostavljačkom tretmanu izbjeglica u Hrvatskoj”.

Aktivisti udruge Are You Syrious? i Inicijative Dobrodošli! u proteklih su mjesec dana u nekoliko navrata boravili u Srbiji (Beogradu, Šidu i drugim mjestima), gdje su iz razgovora s tridesetak izbjeglica koji se trenutno ondje nalaze u izbjegličkim kampovima i u napuštenim beogradskim skladištima stekli širi uvid u razmjere i načine na koji se provode nezakonita i nasilna protjerivanja koja su u suprotnosti s nacionalnim i međunarodnim pravnim obavezama Hrvatske, ali i stečevinama općeljudskih vrijednosti kao što su nepovredivost i zaštita ljudskog života i dostojanstva. Napominjemo da se ovdje radi samo o malom uzorku do kojega su došli naši aktivisti, a strahujemo da je broj ovih nezakonitih i nasilnih protjerivanja puno veći.

Prema našim saznanjima s hrvatskog se teritorija protjeruju obitelji i pojedinci različitih dobnih skupina uglavnom iz Afganistana, ali i Iraka, Pakistana, Sirije i dr. Mnoge od tih osoba su i po nekoliko puta u Hrvatskoj (na različitim mjestima) eksplicitno zatražile međunarodnu zaštitu tj. azil, ponekad i na samoponižavajući način (preklinjanjem te ljubljenjem ruku i nogu policijskim službenicima).

Kako bismo preduhitrili odgovore da se radi o regularnim readmisijama, naglašavamo da ovdje nije riječ o službenim vraćanjima izbjeglica iz Hrvatske, nego o potajnim protuzakonitim protjerivanjima iz Hrvatske u Srbiju koja provodi hrvatska policija, a koja su popraćena nasiljem i ponižavanjem. Izbjeglice s kojima smo razgovarali se nakon opasnog prelaska srpsko-hrvatske granice (prilikom kojeg se izlažu npr. hipotermiji, gušenju, zlostavljanju, trgovini ljudima) susreću sa sustavnim verbalnim i fizičkim nasiljem, umjesto s ostvarenjem prava pristupa međunarodnoj zaštiti u jednoj od zemalja Europske unije. To nasilje događa se na hrvatskom teritoriju uz granicu, kao i duboko unutar teritorija Hrvatske. Pojedinci s kojima smo razgovarali rekli su da takvo nasilje nisu doživjeli ni u zemlji iz koje su prognani (zemlji koju su vrlo često upravo zbog nasilja bili primorani napustiti).

Izbjeglice, kako smo saznali u komunikaciji s njima, nakon ulaska na hrvatski teritorij stupaju u kontakt s hrvatskom policijom na različitim lokacijama. Neki od njih sami su dolazili u policijske postaje i u Prihvatilište za tražitelje azila u Zagrebu Porin upravo s ciljem traženja međunarodne zaštite. Skupina s kojom smo razgovarali opisala je dolazak u Porin, noćenje u Porinu i jutarnji odlazak u policijsku postaju radi podnošenja zahtjeva za azilom/međunarodnom zaštitom. Policija ih je, umjesto pokretanja procedure traženja azila, izbacila iz zemlje. Jedan od naših sugovornika nosio je sa sobom papir na kojem je pisalo “Hotel Porin, Novi Zagreb” te je došao u Hrvatsku s namjerom da traži azil, no unatoč tome protjeran je iz Hrvatske. Drugi mladić s kojim smo u kontaktu pokazao nam je papirić s adresom VI. Policijske postaje koji mu je uručen u Porinu, uz uputu da ondje može zatražiti azil. Međutim, kada se obratio hrvatskoj policiji za pomoć, umjesto pružanja međunarodne zaštite i prilike da dobije liječničku pomoć koju je zatražio, policijski službenici odvezli su ga pred granicu sa Srbijom i natjerali da pješice izađe iz zemlje. Aktivisti udruge Are You Syrious? dobili su na uvid i liječničku dokumentaciju mladića koji je nakon postupanja hrvatske policije tijekom protjerivanja iz zemlje zadobio teške ozljede glave zbog kojih je upućen na hitnu operaciju. Posebno zabrinjava slučaj obitelji kojoj su policijski službenici na graničnom prijelazu Harmica odbili mogućnost traženja azila, nakon čega su odvedeni na istočnu granicu, izloženi verbalnom i fizičkom nasilju, te po velikoj hladnoći prisiljeni hodati prema Srbiji. Od posljedica višesatnog hoda maloljetni sin obitelji zadobio je ozebline zbog kojih je trebao liječničku intervenciju. Više sugovornika s kojima su se u Srbiji sreli aktivisti Inicijative Dobrodošli i udruge Are You Syrious? navode da su hrvatski policajci preko granice izbacivali i maloljetnike (trenutno se na ulicama Beograda nalazi barem stotinjak maloljetne djece).

Većina osoba s kojima smo razgovarali protjerana je iz Hrvatske više puta u proteklih nekoliko mjeseci, a iz njihovih se iskaza može izlučiti obrazac prema kojem im se uskraćuje pristup sustavu azila uz primjenu različitih oblika nasilja.

Policijske postaje u kojima su osobe s kojima smo razgovarali zatražile azil nalaze se u Zagrebu, Zaprešiću, Đakovu i Vinkovcima. U razgovorima se navode i druga mjesta kojima nismo uspjeli utvrditi lokaciju. Pritom izbjeglice govore o:

 višesatnom, pa i višednevnom zatvaranju u policijske postaje (npr. zaključavanje u sobu ili stavljanje u pritvor), bez prevoditelja

 prekoračenjima ovlasti (npr. jedan naš sugovornik navodi da mu je policajac rekao: “No azil – go to Serbia”)

 prijetnjama (npr. o tri mjeseca zatvora u slučaju ponovnog ulaska u Hrvatsku)

 izrugivanjima (npr. prevoditelji su vam 24 sata dostupni na granici sa Srbijom)

 prisilnom potpisivanju dokumenata na hrvatskom jeziku ili nekom drugom jeziku (engleskom, perzijskom, rumunjskom i sl.) koji ne razumiju. Potpisane dokumente u pravilu ne dobivaju, što onemogućuje dokumentaciju njihovih slučajeva i pokretanje žalbi

 protjerivanju unatoč eksplicitnom traženju azila u Hrvatskoj

Ranije spomenuta obitelj, kao i neki drugi ljudi s kojima smo razgovarali vjeruju da bi mogli prepoznati policijske službenike koji su im odbili pokretanje procedure traženja azila.

Prema iskazima izbjeglica, postupanje policajaca i stupanj nasilja kojem su izloženi prilikom protjerivanja iz Hrvatske varira ovisno o mjestu na kojem su se zatekli. Iskazima je, međutim, zajedničko da govore o tome da se izbjeglice, neovisno o tome jesu li zatražile azil, iz policijskih postaja bez daljnjih objašnjenja prevozi do pograničnog područja sa Srbijom. Ponekad im policijski službenici najave da idu do mjesta na kojem će pokrenuti postupak traženja azila ili gdje će biti smješteni tijekom narednog razdoblja u kojem će se utvrditi opravdanost njihova traženja azila, no to se na kraju ne dogodi, nego ih policija natjera da se pješice vrate u Srbiju. Obično ih prevoze policijskim vozilima, u nekim slučajevima uz zaustavljanja, do osamljenih mjesta uz granicu sa Srbijom, preciznije, prema nekim iskazima, do željezničke pruge i starog željezničkog objekta koji se nalaze u graničnom području između Tovarnika i Šida. Ovisno o broju izbjeglica, veličinom različite grupe policajaca nakon dodatnog zastrašivanja i primjene sile usmjeravaju izbjeglice prema srpskom teritoriju. Neki su rekli kako su od mjesta na kojem ih je policija ostavila hodali 2 sata i 40 minuta do željezničke postaje u Šidu, što je donekle vezano i uz to da su ostavljeni po noći, na ekstremno niskim temperaturama (do -10°C) i da su neki u grupi bili bolesni i s ozeblinama.

A. iz Afganistana govorio je kako su njih 24-ero, većinom Afganistanaca (uglavnom mladi i maloljetnici) pred dva tjedna (oko 6. 1. 2017) ušli u Hrvatsku. Policija ih je zatekla kod Zagreba. Našeg su sugovornika tukli palicom, a njegovom prijatelju su rekli: “Skini cipele, skini odjeću” nakon čega su morali bosonogi stajati u snijegu. Nakon pozivanja potpore, policajcima su se pridružila tri-četiri policijska automobila, dvadesetak policajaca, neki sa psima te su pretukli izbjeglice. Druga skupina opisala nam je kako ih se dovozi do granice sa Srbijom (željezničke pruge), izvodi iz vozila i započinje s maltretiranjem. Muškarac govori kako im je nekoliko puta ponavljao da je tražio azil i da želi biti u Hrvatskoj. Policija ih počinje tući šakama i pendrecima vičući na njih da nema azila. Također, policija traži od njih mobitele i novce, mobitele uništavaju gazeći po njima, a novce spremaju u džepove. Muškarac tvrdi da su morali izuti obuću i skinuti nešto odjeće. Policija viče na njih i tjera ih prema prostoru Republike Srbije.

Svim iskazima je zajedničko da se pri protjerivanju:

 izbjeglicama oduzimaju vrijednosti i osobne stvari npr. novac (npr. 1 000 eura), mobiteli koji se često i uništavaju, ručni satovi, torbe, dokumenti.

 izbjeglice izlaže različitim oblicima verbalnog nasilja. Izbjeglice govore o vikanju, omalovažavanju, izrugivanju, psovanju (npr. u jednom se iskazu ističe da su im policajci ponavljali da idu u “pičku materinu“) i dr.

 izbjeglice izlaže različitim oblicima fizičkog nasilja. Izbjeglice govore o naguravanju, udaranju nogama u različite dijelove tijela, lupanju šakama po licu i udaranju pendrecima po abdomenu, bedrima i drugim dijelovima tijela, razodijevanju (npr. prema jednom iskazu: “Skinuli su mi odjeću i cipele te me natjerali da stojim u snijegu”) i dr. Iz razgovora s jednom skupinom izbjeglica saznajemo da je šest policajaca stajalo u nizu s obje strane i jedan po jedan su morali prolaziti između njih dok su ih oni tukli palicama. Mobitele su im razbili pred očima i oteli im sve novce. Izbjeglice s kojima smo razgovarali opisali su nam ili pokazali sljedeće ozljede koje su, prema njihovim riječima, nastale prilikom protjerivanja: ozbiljne ozljede oka, prijelome ruke, ozljede između očiju, ozlijeđenu nogu i stopala, tragove udaraca u glavu i posjekotine na tjemenu, podljeve na licu, ožiljke na natkoljenicama, modrice na usnama i licu, slomljen prst, rane po nogama i sl. Nekoliko osoba potvrdilo je gubitak svijesti, kao i da im je zbog ozljeda u Srbiji pružena liječnička pomoć. U odgovoru na nas upit, Liječnici bez granica potvrđuju da su samo u prvih nekoliko dana 2017. godine na području Srbije liječili četiri pacijenta koji su imali niz ozljeda poput hematoma, otečenih udova i rana. Sva četvorica su rekli da im je ozljede nanijela hrvatska policija na hrvatsko-srpskoj granici.

Centar za mirovne studije i Are you Syrious? nezavisno su u prosincu 2016. godine uputili dopise VI. policijskoj postaji Novi Zagreb u vezi s dvojicom muškaraca iz Afganistana koji su, nakon što su u toj postaji zatražili azil, udaljeni s hrvatskog teritorija. Policijska uprava zagrebačka je, zaobilazeći upit je li navedenim osobama omogućeno traženje azila uz prisutnost prevoditelja, kratko odgovorila kako su navedenim osobama slijedom Zakona o strancima izdana rješenja o povratku iz Europskog gospodarskog prostora u trajanju od 30 dana.

Podsjećamo da je Europsko vijeće za izbjeglice i izgnane (ECRE) još u izvještaju iz prosinca 2016. godine tražilo od hrvatskih vlasti da temeljito istraže optužbe o praksi nezakonitog vraćanja izbjeglica preko granica RH. Iskazi s kojima smo se susreli potvrđuju nalaze iz tog

izvještaja. Štoviše, ti iskazi svojim brojem i sadržajem jasno upućuju na zaključak da se ovdje ne radi o ekscesima, nego o sustavnoj praksi koju hrvatska policija primjenjuje prema izbjeglicama koji ulaze na hrvatski teritorij iz susjednih zemalja (najviše iz Republike Srbije). U skladu s time tražimo ne samo hitno provođenje istraga u policijskim postajama, nego i preuzimanje odgovornosti na najvišim razinama, kao i povrat protjeranih izbjeglica koji su zatražili azil u Hrvatskoj.

Inicijativa Dobrodošli! i Are You Syrious? upućuju sljedeće zahtjeve:

1. Hitan prekid nasilnih i nezakonitih vraćanja izbjeglica s teritorija Republike Hrvatske.
2. Žurnu provedbu temeljite istrage o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima izbjeglica preko granica Republike Hrvatske i sankcioniranje nasilnih djelatnika policije i nadležnih osoba
3. Povrat nezakonito protjeranih izbjeglica, koji i dalje žele zatražiti azil u Hrvatskoj, u Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini, a time i nastavak procedure zahtjeva za međunarodnom zaštitom

 

Inicijativa Dobrodošli! i Are You Syrious? uputit će prijavu MUP-u za sustavno nezakonito i nasilno vraćanje izbjeglica te prema potrebi slijediti sve naredne korake kao što su pokretanje unutarnje kontrole i predstavka Povjerenstvu za rad po pritužbama MUP-a. Jednako tako, Inicijativa Dobrodošli! i Are You Syrious? uputit će prijavu Pučkoj pravobraniteljici kao i međunarodnim tijelima za zaštitu ljudskih prava poput Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda.

 

Are You Syrious? i Inicijativa Dobrodošli!

Zagreb, 24. siječnja 2017.

Elite vračajo udarec

Samo vprašanje časa je bilo, kdaj bodo vladajoče elite vrnile udarec. Morda je narobe sploh govoriti o elitah v tej zvezi, kajti ti ljudje nimajo nobenih odlik, ki bi jih izvzemale iz preostale populacije kot nekaj sposobnejšega, kompetentnejšega ali boljšega v kakem drugem pogledu. Prej nasprotno. Nad drugimi so, ker vse bolj monopolizirajo oblast, ki so si jo ali prigrabili ali jim je v obdobju velikih sistemskih sprememb bolj po naključju padla v naročje. Od preostale populacije jih ločuje naraščajoči ekskluzivizem njihove oblasti. Ekskluzivizem njihove oblasti pa je grajen na izključevanju ljudstva iz političnega odločanja.

Izključevanje ljudstva iz politike je zadnjih petindvajset let potekalo relativno gladko. Večinoma se je dogajalo po kapljicah ali korak za korakom, tako kot vse velike spremembe, nekaj pa je bilo tudi skokov naprej, denimo ustanovitev EU in njeno širjenje proti vzhodu, lizbonska pogodba, finančna kriza, tiranija tako imenovanega varčevanja in oktroiranje »zlatega pravila« v nacionalne ustave, sodelovanje evropskih držav v ameriških vojnih agresijah in »reševanje« begunskega vprašanja po domislicah nemške kanclerke, Ceta in morda še kaj.

Izključevanje ljudstva iz politike seveda spreminja naravo politike. Gigantska in pretanjena mašinerija indoktrinacije in propagande – tako velikanska, vseobsežna in perfidna, da je niti ne opazimo več – nas sicer ohranja v prepričanju, da ni nobene temeljne spremembe politike in da seveda živimo v demokraciji. Prehiteva nas, tako da nam, še preden bi pomislili, da demokracija, v kateri ljudstvo nima besede, ni demokracija, že servira, da gre v redkih primerih, ko si ljudstvo še vzame besedo, za »populizem«. In ta populizem je seveda nekaj groznega in skrajno nevarnega – ne elitam, temveč demokraciji. V narobe svetu liberalističnega totalitarizma grožnja demokraciji niso elite, ki politično in v vseh drugih ozirih razlaščajo ljudstvo, temveč zastoji v tem razlaščanju in še posebno zaustavljanje tega eskpropriacijskega procesa, upiranje. Ljudstvo, skratka, ogroža samo sebe in elite ga v svoji dobroti skušajo obvarovati pred njegovo nespametjo.

Največja izbruha take ljudske nespameti sta bila v zadnjem letu na evropskih tleh referenduma v Veliki Britaniji in Italiji. Potresne sunke napačnega ljudskega glasovanja je okrepila izvolitev Donalda Trumpa za ameriškega predsednika. Za atlantske politične elite je bilo to popolnoma nepričakovano. To, da je odpovedal celo volilni stroj, ki je najbolj podmazan s korupcijskim denarjem, je bilo v resnici tako nepričakovano, da je zdaj mogoče pričakovati kar koli. In ker je mogoče pričakovati kar koli – denimo izvolitev Marine Le Pen v Franciji ali neizvolitev Angele Merkel v Nemčiji –, je treba zreducirati na najmanjšo možno mero priložnosti, ob katerih se lahko neželeno nepričakovano zgodi.

Volitev ne bodo odpravili kar takoj in z dekretom, to bi bilo preveč izzivalno, ampak na njih počasi ne bomo odločali o ničemer pomembnem več. Vodilnih evrokratov že zdaj ne volimo. Volitve lahko mirno ohranimo tako kot nekatere druge stare šege in običaje. Prvi na udaru je referendum.

Prejšnji teden je slovaški premier Robert Fico pozval »voditelje EU«, naj »naredijo konec avanturam, kakršni sta bila britanski in italijanski referendum«. Takšni referendumi namreč »predstavljajo direktno grožnjo EU«. In kdor govori o EU, prej ali slej govori o bankah. Italija, denimo, »ima velik vpliv na bančni sektor, na evro«, je razložil slovaški premier in se retorično vprašal: »Kaj bomo storili, če bo v Italiji referendum o evru in se bodo italijanski državljani odločili, da ne marajo evra?«

Slovaški premier nima pretiranega ugleda ne doma ne na tujem, kar ponuja izgovor, da njegovega poziva, naj se referendumom v EU naredi konec, ne velja jemati resno. Ampak tako se tem rečem streže. Najde se kakšnega vzhodnoevropskega politika (slovenski seveda sodijo v to kategorijo), ki izblebeta tisto, kar vsa evrokratska vrhuška misli, a o čemer tisti, ki vsaj v onih incestuoznih krogih veljajo za ugledne in pomembne, iz takih ali drugačnih kalkulacij raje molčijo – in zadeva je v javnosti, dana na mizo, vržena v razpravo, led je prebit. Ficovega omalovaževanja institucije referenduma kot avanture, s katero je treba končati, ni ne obsodil ne zavrnil nihče od vodilnih evropskih politikov. Ne utvarjajmo si, da distanciranja ni bilo, ker tega ni nihče slišal. Vsakič, ko se kak madžarski ali poljski uradnik obregne ob kakšno »demokratično vrednoto«, so vsi bruseljski aparatčiki na nogah in zgraža se vsa Evropa in grozi s sankcijami. Demantijev in distanciranja tokrat ni bilo, ker se to, kar je izrekel premier Fico, rado sliši. Sporočilo je bilo sprejeto.

Gotovo, v EU gre za to, da se demokratične institucije demontirajo, medtem ko so tako imenovane demokratične vrednote sakrosanktne. Demokratične vrednote so epitaf demokratičnim institucijam. Ampak referendumi v resnici ogrožajo EU. Ko so ljudje dobili priložnost glasovati o evropski integraciji, so skoraj vedno glasovali proti. Francozi in Nizozemci so bili proti predlagani evropski ustavi, Danci so glasovali proti maastrichtskemu sporazumu in Irci proti lizbonski pogodbi. Švedi in Danci so bili proti evru. Britanci so zdaj glasovali za izstop iz EU. Tu je nekaj narobe. Nekaj je narobe ali z ljudstvom ali z EU. Če referendumi ogrožajo EU, je to zato, ker EU ogroža ljudstvo. Poziv, naj se referendumom naredi konec, je temeljna grožnja ljudstvu.

Tomaž Mastnak, Dnevnik, 11-01-2017