Anarhisti i imigranti na pragu socijalne revolucije u Grčkoj

Dok tvrđavu Europu od izbjeglica ‘brani’ Turska, grčki anarhisti u Solunu i Ateni u skvotiranim javnim zgradama stvaraju samoorganizirane, solidarne centre za prihvat izbjeglica i migranata. Nedavna represija državnog aparata nad izbjegličkim skovotima, u situaciji grčke krize koja je u nekoliko proteklih godina poprimila jasne karakteristike klasnog rata, nosi u sebi iskru socijalne revolucije.

grcija_anarh_1.jpg

Foto: upute u skvotu Orfanotrofio

U Bruxellesu je 20. ožujka 2016. postignut dogovor u između EU i Turske kojim se adresira problem izbjegličke krize. Ugovor definira protokol po kojem se ilegalni imigranti u Grčkoj, ukoliko ne zatraže azil ili im on bude odbijen, deportiraju u Tursku. Za svakog tako deportiranog sirijskog imigranta, EU se obvezuje primiti drugog iz turskih izbjegličkih kampova. Dogovor je potpomognut omotnicom u iznosu od 3 milijarde eura, liberaliziranjem EU viznog režima za turske državljane, te obnovom pregovora za članstvo Turske u Uniji.

Paralelno s potpisivanjem diplomatskih sporazuma odvijala se i militarizacija državnih granica. Nakon početnih iskaza europske međunarodne solidarnosti, granice su se brzo zatvorile te podigle ograde i bodljikava žica. Pored toga, redovnoj graničnoj policiji društvo u patrolama počele su praviti razne vojne i paravojne jedinice (primjerice u Mađarskoj i Bugarskoj). U svega nekoliko dana, tisuće izbjeglica i imigranata postaju ilegalci zatočeni na srpskom, grčkom ili makedonskom teritoriju. Privremeni (i u velikoj mjeri samoorganizirani) kamp Idomeni na grčko-makedonskoj granici prisilno je zatvoren, a izbjeglice koje su u njemu našle trenutno utočište protjerane su prema Ateni ili prihvatnim kampovima diljem Grčke.

No, razdoblje potrebno da se europska birokratska mašinerija pokrene za raspoređivanje svojih službenika (nekih 2300 sudaca, zaštitara i prevoditelja), grčki anarhisti i pripadnici antiautoritarnog pokreta iskoristili su za organiziranje izbjeglica i imigranta po skvotiranim javnim zgradama. Ti transformirani društveni centri u kratko vrijeme uspijevaju primiti izbjeglice i to na način koji je po humanosti iznad standarda u detencijskim centrima. No, budući da djeluju u okvirima borbenog i klasnog samoorganiziranja, izvan postojećih državnih i civilnih struktura, postali su prijetnja postojećem poretku. Utoliko je državno nasilje koje je uslijedilo protiv njih bilo očekivano.

Slučaj solunskog skvota Orfanotrofio

U prosincu 2015. grupa anarhista, dotad angažiranih na pomaganju izbjeglica u kampu Idomeni, zauzima napuštenu zgradu nekadašnjeg solunskog sirotišta ‘Megas Alexandros’ u vlasništvu Grčke pravoslavne crkve. Sirotište skvotiraju s jasnom namjerom da od njega učine sklonište i sigurno mjesto za okupljanje imigranata i lokalnog stanovišta, kolektivni prostor koji će poticati jednakost i samoorganizaciju bez nadzora državnih institucija ili nevladinih organizacija.

Orfanotrofio_Thessaloniki_1.jpg

Foto: Orfanotrofio, Thessaloniki

Vlastitim snagama, anarhisti, lokalno stanovništvo i imigranti od zapuštenog prostora stvaraju društveni centar Orfanotrofio s 80 kreveta, kuhinjom, ljekarnom, prostorom za djecu, kafićem i vrtom! Organiziranje svakodnevice centra kao i solidarnih ili političkih akcija provodilo se na tjednim sastancima svih stanara i korisnika centra. Pokrenuti su redoviti sastanci s pravnicima oko sređivanja potrebne dokumentacije za imigrante, kao i akcije prikupljanja solidarne pomoći u vidu hrane ili odjeće, u čijem su doniranju naviše sudjelovali susjedi, također aktivni i u društvenom životu centra. Uzimajući u obzir jezične barijere, svi su sastanci bili višejezični, uz pomoć volontera-prevoditelja. U svakom aspektu djelovanja i općenito života centra Orfanotrofeia vidljiva je antifašistička ideja da se nikoga, bili oni izbjeglice ili imigranti, ne diskriminira zbog njihove vjere, zemlje porijekla, obiteljskog ili pravnog statusa.

Samo 7 mjeseci nakon pokretanja centra, krajem srpnja 2016., policijska operacija prekida rad Orfanotrofia te Nikisa i Hurriye, druga dva solunska centra za izbjeglice i imigrante. U evikciji prisilno su izbačeni svi trenutni stanovnici centra, njih 50-tak, pri čemu su 4 državljana EU i jedan državljanin Grčke uhićeni i optuženi za nelegalni posjed i uništavanje privatne imovine! Potpomognuto crkvenim obećanjima da će na istom mjestu pokrenuti gradnju novog humanitarnog centra bivše je sirotište, koje je bilo privremeni dom za mnoge izbjeglice, teškom mehanizacijom srušeno i pretvoreno u šutu u samo par vrućih solunskih dana.

rusenje-skvota-Orfanotrofeio

Foto: rušenje skvota Orfanotrofeio

Iznenađujuće, petorica optuženih oslobođeni su svih optužbi na sudskom ročištu održanome 31. svibnja 2017. U prilog presudi išla je i činjenica da je gotovo godinu dana nakon evikcije Orfanotrofeija, na mjestu nekadašnjeg skvota i dalje ležala ruševina. Obećanja pravoslavne Crkve o građevinskoj investiciji prokazana je kao puka farizejska laž te je postalo jasno da je motiv rušenja društvenog centra i izbacivanja imigranata bilo nešto drugo. Cilj operacije bio je, dakako, eliminiranje društvenog potencijala da se mimo tržišta, države i religije organizira solidarna zajednica koja nadilazi nacionalne i jezične barijere, te spaja lokalno stanovništvo i strance u njihovoj svakodnevnoj borbi.

Otpor u srcu Atene

Akciju evikcije skvotova za imigrante policija nije ograničila samo na Solun. Atena je krajem prošle  i početkom ove godine također bila poprište nasilnih konfrontacija između interventne policije i samoorganiziranih kolektiva. Situaciju u kojoj se država obračunava s anarhistima i izbjeglicama fašisti su jedva dočekali. U kolovozu 2016. molotovljevim koktelima napali su atenski skvot Notara 26 u kojem se nalazilo oko 130 osoba, mahom izbjeglica s djecom. Žrtava nasreću nije bilo, a vatra je brzo ugašena.

Notara je nekada bila zgrada Ministarstva rada koju su, poput solunskih skvotova, zauzeli anarhisti i pretvorili je u funkcionalni centar gdje se izbjeglicama pruža smještaj, osnovna medicinska pomoć, besplatna odjeća i informacije. Slične kolektive nalazimo posvuda po gradu: Oniro, Spirou Trikoupi, Underground Railroad ili City Plaza (bivši hotel na sedam katova u kojem je sigurnost i zaštitu našlo oko 400 izbjeglica), da nabrojimo samo neke. Prema nekim izvorima, u Ateni čak 3000 izbjeglica (gotovo dvostruko više od broja kojeg mora primiti RH!) prebiva u petnaestak tako okupiranih zgrada. Riječ je o napuštenim zgradama koje su se nekad koristile za javne funkcije, poput škola ili bolnica koje je smanjujuća država odbacila, a da bi ih slobodarski pokret transformirao u centre solidarnosti i samoorganizacije. Naravno, sve je postignuto osloncem isključivo na dobrovoljne priloge i volonterski rad, bez korištenja fondova EU, pomoći grčke države ili darovnica kapitalističkih dobročinitelja.

atena-skvot-plenum.jpg

Foto: plenum u skvotu u Ateni

U takvim se kolektivima odvija život nalik na onaj kojeg su izbjeglice morali napustiti: organiziraju se vjenčanja, pokreću zadruge, uče strani jezici, djeca pohađaju školska predavanja, a neki od najmlađih čak su i rođeni u njima. Aktivnosti nezamislive u okruženju državnih detencijskih centara, zapravo koncentracijskih logora ograđenih stražarskim tornjevima i bodljikavom žicom. S druge strane, solidarnost, dostojanstvo i privatnost minimum su koje skvotirani centri nude izbjeglicama. I to je upravo ono što, pored otvorenog političkog rada i primjene direktne akcije, skvotirane centre temeljno diferencira u odnosu na detencijske centre: njihova učinkovitost u postizanju konkretne zaštite i socijalne integracije izbjeglica!

notara-kuhinja.jpg

Foto: kuhinja u skvotu Notara, Atena

Međutim, sve to nije zaustavilo državnu represiju nad samoorganiziranim centrima. Štoviše, u grčkim je medijima nedavno objavljena informacija o donošenju sudske presude za iseljavanje tri atenska skvota koja zbrinjavaju izbjeglice: City Plaza, Papoutsadiko i Zoodoxou Pigis 119. U zajedničkom priopćenju kojeg su potpisali ostali skvotovi, sudska je presuda shvaćena kao napad na izbjeglice i nastavak represivne kampanje protiv slobodarskog pokreta. Mogući odgovor na te planove samo je jedan: solidaran i aktivan otpor! Prosvjed koji je održan u petak 23. lipnja ispred grčkog Ministarstva imigracija predstavljao je ujedno i međunarodni poziv za akcije solidarnosti sa skvotovima kojima prijeti evikcija.

Perspektiva socijalne revolucije na jugu Europe

Iako je prošlo više od godinu dana od početka dogovora između Turske i Europske unije, situacija se samo pogoršala za imigrante koji pokušavaju stići do europskih obala. Empatija javnosti za utapanja u Mediteranskom moru otupila je, pa ona više ni nisu tema za mainstream medije. No u isto vrijeme, europski fašisti otvoreno organiziraju pomorski lov na imigrante i na društvenim mrežama prikupljaju financije za tu svrhu. Vlade srednjoeuropskih država upravo dogovaraju novu militarizaciju granica (Hrvatska je također u dealu, naravno), a deportacija imigranata nastavlja se odvijati daleko od očiju medija i javnosti. Proces primanja azilanata u države EU sukladno dogovorenim kvotama ide sporo, ostavljajući tako konkretnu pomoć izbjeglicama u zadatak civilnom sektoru i humanitarnim organizacijama, koji limitirani kapacitetima, donatorskim pravilima i zakonskim okvirima, ne mogu ponuditi rješenje za europsku izbjegličku krizu.

U takvim okolnostima, grčki anarhistički, antiautoritarni i militantni lijevi pokret uspješno gradi funkcionalne socijalne strukture koje putem samoorganizacije i direktne akcije istodobno osnažuju njihove korisnike (izbjeglice i lokalce) te kritički propituju kapitalističku logiku kriminalizacije imigranata. Projekt izgradnje i umrežavanja takvih antikapitalističkih struktura u šire društvo otvorena je prijetnja dominantnom sistemu koji ga vidi kao socijalni virus s potencijalom rapidnog širenja. U grčkoj krizi, koja je u nekoliko proteklih godina poprimila jasne karakteristike klasnog rata, takav pokret može lako zapaliti iskru socijalne revolucije – cilj svih anarhista.

grcka-pyro-street.jpg

Foto: sukobi na Pyro St., Atena, povodom evikcije izbjegličkih skvotova

Represivna reakcija države prema skvotovima za imigrante u potpunosti odgovara njenoj ulozi u očuvanju postojećeg stanja i zaštite privatnog vlasništva i kapitala. Činjenica da je na čelu države Syrizina, načelno lijeva vlada, donekle otežava primjenu brutalnijih metoda protiv imigranata i anarhista koji uživaju povjerenje, ili barem simpatije, sve većeg dijela grčkog društva. Čak i uz pomoć drugih centara moći poput Crkve i medija (kao u slučaju solunskog skvota Orfanotriferio, kada su nasilnu policijsku raciju pokušali prikazati kao legitimnu i opravdanu), Tsipras nije spreman riskirati društvene nerede u kojima bi se našao na pogrešnoj strani barikada, stoga neće (niti može) okončati pitanje socijalnih skvotova za imigrante. To će anarhističkom i antiautoritarnom pokretu otvoriti dovoljno manevarskog prostora i vremena da nastavi s pripremama za radikalnu socijalnu promjenu, u kojoj su društveni centri tek jedan od potpornih stupova solidarnosti i samoorganizacije.

Okidač za grčku revoluciju postat će vjerojatno neka civilna žrtva oborena policijskim metkom  ili fašističkom batinom, u budućem napadu na skvotirani društveni centar. Klasno osviješteni neredi koji će buknuti nakon toga proširit će se Grčkom i tako prisiliti ostatak europskih članica da vojno interveniraju. Kada prvi NATO razarač uplovi u atensku luku s namjerom da zaustavi daljnje napredovanje ustanka, znat ćemo da je socijalna revolucija, slična onoj koja raste u brdima sirijske Rojave, konačno stigla u Europu!

Porfirije Petrovič, 26.6.2017, #MAZ

Advertisements

Oddajte komentar

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

Komentirate prijavljeni s svojim WordPress.com računom. Odjava / Spremeni )

Twitter picture

Komentirate prijavljeni s svojim Twitter računom. Odjava / Spremeni )

Facebook photo

Komentirate prijavljeni s svojim Facebook računom. Odjava / Spremeni )

Google+ photo

Komentirate prijavljeni s svojim Google+ računom. Odjava / Spremeni )

Connecting to %s

%d bloggers like this: